Ne mogu vjerovati da se nitko nije na ovu temu javio čak 5 godina!?
Studenti su u nas golublje ćudi, a kokošje pameti, to mi je odavno jasno. I sam sam takav bio.
Završio odavno višu upravnu, nastavio pravo 20 godina poslije. Dao razliku i još 5 ispita.
Oženio se, djeca vise nad glavom svakog trenutka, do spavanja, pa završio nisam, fali mi 6 ispita koja nikad neću dati.
Zašto sam morao ponovo, npr. polagati Financije?
Profesorica Lončarić je predavala i na višoj, a i na pravu. Nije mi priznala položen ispit na višoj, pa sam morao ponovo upravo kod nje polagati na pravu.
Ustav isto tako.
Odem kod profesora Smerdela na pravo, pitam hoće li mi priznat nešto, on veli - Ne, ti si položio Ustavno uređenje SFRJ, ja si mislim, a što bih drugo u to doba, te položim ponovo isto to.
Upravna znanost. Priznaju pola, ako si položio Nauku o upravi kod određenog profesora.
Jer valjda su tada na višoj postojali i neki profesori bezveze, pa im se ni položeni ispit ne prizna.
A to što sam kod profesora B.B. tadašnji Komunalni sistem polagao godinu dana, to mi ništa nije značilo?
A sve je to slična tematika.
Problem je u tome, što te nitko živ ne jebe kao upravnog pravnika. Ispiti jednake težine polaganja kao na pravu. Dva manje.
Jedino si sa pravnim fakultetom gospodin.
Imam ja o tome puno za pričati, ali nemam kvalitetnih sugovornika, pa ovako, nabacujem udicu.
Ne razumijem zašto ne puštate moj prethodni tekst.
Zaustavili, čekate odobrenje nekoga tko je na kavi, doma, ili ga jednostavno ne možete naći, a bitan je da bi odlučio?