Odgovor na post SEA na pitanje
MJERE ZA ZAŠTITU OSOBNIH PRAVA DJECE
Temelji se na Konvenciji o pravima djeteta koja je donesena 20.studenog 1989. godine na Generalnoj skupštini UN, a sadrži univerzalne standarde koje država stranka Konvencije mora jamčiti svakom djetetu.
U Konvenciji se govori o:
Obvezama odraslih u odnosu prema djetetu
Obvezama brojnih društvenih čimbenika glede zaštite djeteta
To je prvi dokument kojemu se djetetu pristupa kao subjektu s pravima, a ne samo kao osobi koja treba posebnu zaštitu, za razliku od Deklaracije o pravima djeteta (1959) koja ima moralnu snagu, dok Konvencija o pravima djeteta je pravni akt koji ima snagu zakona i obvezuje stranke na pridržavanje njezinih odredaba, te uključuje pravo nadziranja primjene u državama koje su je prihvatile i ratificirale.
Konvencija je jedinstvena jer je:
• Sveobuhvatna i jedina osigurava građanska, politička, ekonomska, socijalna i
kulturna prava djece;
• Univerzalna te se primjenjuje na svu djecu, u svim situacijama, u gotovo cijeloj
zajednici naroda;
• Bezuvjetna te zahtijeva i od vlada sa slabijim izvorima sredstava da poduzmu
aktivnosti vezane uz zaštitu prava djeteta;
• Holistička, što znači da zagovara gledište da su sva prava temeljna, nedjeljiva,
međusobno ovisna i jednako važna.
Odbor za prava djeteta UN-a identificirao je četiri opća načela na kojima se temelje
sva prava sadržana u Konvenciji o pravima djeteta:
• Načelo nediskriminacije prema kojemu djeca ne smiju trpjeti diskriminaciju
“neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom mišljenju,
nacionalnom, etničkom ili društvenom podrijetlu, vlasništvu, teškoćama u razvoju,
rođenju ili drugom statusu djeteta, njegovih roditelja ili zakonskih skrbnika”.
• Djeca imaju pravo na život i razvoj u svim vidovima života, uključivši tjelesni,
emotivni, psihosocijalni, kognitivni, društveni i kulturni.
• Pri donošenju svih odluka ili izvršenju postupaka koji utječu na dijete, ili na djecu
kao skupinu, najvažnija mora biti dobrobit djeteta. To se odnosi kako na odluke koje
donose vladina, upravna ili zakonodavna tijela, tako i na odluke koje donosi obitelj.
• Djeci se mora omogućiti da aktivno sudjeluju u rješavanju svih pitanja koja utječu
na njihov život i dopustiti im slobodu izražavanja mišljenja. Ona imaju pravo izreći
svoja gledišta koja se moraju ozbiljno uzeti u obzir.
Konvencija o pravima djeteta sadrži 54 članka. U Preambuli Konvencije objašnjavaju
se pozadina i razlozi donošenja tog dokumenta:
• Članci od 1. do 41. – drže se temeljnima jer definiraju pojam djeteta
(osoba do osamnaeste godine života) te obveze koje zemlje preuzimaju kad njihovi
parlamenti ratificiraju Konvenciju (a zemlje time postaju strankom Konvencije)
• Članci od 42. do 45. –navode procedure za praćenje primjene Konvencije
• Članci od 46. do 54. sadrže formalne odredbe u svezi sa stupanjem Konvencije na snagu