pasivni i aktivni dohodak-imovina,
u slučaju otuđenja nekretnine kako se utvrđuje dohodak, koja su oslobođenja,
financijska i nefinancijska imovina,
oblici mirovinskog osiguranja,
kod davanja u zakup/najam nekretnine-što je dohodak, umanjenja.
širi proračunski transferi,
pravna priroda proračuna,
dodatno osiguranje i iznosi,
porez na potrošnje,
zašto dužnik može tražiti smanjenje kamate zajma,
međuproračunski transferi,
javna dobra,
porezno-dužnićki odnos,
tržišna vrijednost prema OPZ-u,
jamstvo kod poreza na dohodak.
hvala!
Ovak,neznam gdje je to u knjizi,al možda ti ovi odgovori koje sam pronašel pomognu:
Porez na dohodak od imovina (pasivni dohodak)
Aktivni dohodak je dohodak ostvaren određenom poslovnom djelatnošću. U slučaju ostvarenja ovog dohotka imovina je samo sredstvo na kojem ili pomoću kojeg porezni obveznik obavlja poslovnu djelatnost usmjerenu na ostvarenje dohotka.
Pasivni dohodak je dohodak u vezi s ostvarenjem kojeg primatelj ne sudjeluje u poslovnoj aktivnosti koja je dovela do njegova ostvarenja, to su npr. dividende, kamate, dohodak od najma ili zakupa.
Može se ostvariti na 3 načina:
Dohodak od davanja u najam/zakup materijalne imovine
Zakup je konsenzualni dvostranoobvezni ugovor kojim se jedna strana (zakupodavac) obvezuje da će uz naplatu (zakupninu) prepustiti drugoj strani (zakupcu) neke stvari na korištenje.
Dohodak od vremenski ograničenog ustupa nematerijalne imovine
Ostvaruje se vremenski ograničenim ustupom različitih prava. Porezni obveznik ne otuđuje stvar ili pravo koje daje u najam/zakup.
Dohodak od otuđenja imovine (kapitalni dobitak)
Povećanje ekonomske snage osobe koja je taj dobitak ostvarila. Ne pridonosi značajnije državnim prihodima. Njegovo nepostojanje poticalo bi ulaganja koja dovode do povećanja vrijednosti kapitala, ulaganja koja rezultiraju ostvarenjem oporezivog dohotka/dobiti.
--------------------------------
MEĐUPRORAČUNSKI TRANSFERI
Obuhvaća izravna doznačavanja (transferna plaćanja) novčanih sredstava između proračuna različitih teritorijalnih jedinica. Ovi se transferi nazivaju potporama (dotacijama).
Osnovne podjele:
1.) Vertikalni i horizontalni međuproračunski transferi
Ukoliko se međuproračunski transferi vrše između teritorijalnih jedinica različite razine radi se o vertikalnim međuproračunskim transferima, a ako su jedinice između kojih se vrše spomenuti transferi iste razine, u pitanju su horizontalni.
2.) Opći i namjenski međuproračunski transferi
Potrebe koje se uplaćuju proračunima teritorijalnih jedinica mogu biti određene po namjeni ili takvo određenje može izostati. Namjenske potpore u pravilu su vertikalne, jer njihovu namjenu određuje doznačitelj potpore, dakle, u pravilu središnja vlast.
Ciljevi i razlozi primjene međuproračunskih transfera (potpora)
1.) potpore za izjednačavanje rashodnog kapaciteta
Danas je općeprihvaćeno da razlike u privrednoj razvijenosti ne mogu opravdati bitno niže standarde zadovoljavanja određenih javnih potreba u slabije razvijenim jedinicama. Teorijski, a niti praktično, nije upitno da takvim jedinicama treba financijski pomoći da bi im se omogućilo određeni standard zadovoljenja javnih potreba. Najvažnije sredstvo takve pomoći su međuproračunski transferi, razlog njihovog postojanja u sustavima financiranja javnih potreba suvremenih država je upravo ujednačavanje razine zadovoljavanja javnih potreba u različitim teritorijalnim jedinicama, bez obzira na stupanj gospodarske razvijenosti, i u skladu s tim, poreznog kapaciteta.
2.) potpore za naknadu učinka prelijevanja i za dodatna dobra
Nižim razinama vlasti mogu biti povjereni, od strane viših jedinica, neki zadaci čije izvršenje dovodi do pozitivnih učinaka i za druge teritorijalne jedinice. U teoriji se ova pojava naziva «prelijevanjem» jer troškovi izvršenja takvih zadataka terete jednu jedinicu a koristi imaju i druge.
Središnja vlast može smatrati potrebnim da niže teritorijalne jedinice zadovolje neke potrebe na višoj razini nego što su to same te jedinice spremne financirati.
Središnja vlast može nižim razinama doznačiti određena sredstva uz zadovoljavanje točno određenih potreba.
3.) potpore za gospodarsku stabilizaciju
Ponašanje, u fiskalnoj sferi nižih razina vlasti zavisno je od ovih kretanja:
U razdoblju rasta niže vlasti smanjuju poreze ili povećavaju troškove dok u razdoblju recesije one povećavaju porezno opterećenje ili smanjuju rashode.
Radi otklanjanja ovih poremećaja, a stabilizacija gospodarstva jest zadatak upravo središnje vlasti, te vlasti trebale bi u razdoblju recesije povećati iznose potpora, a u razdoblju rasta – smanjivati ih.
4.) potpore za nadoknadu izgubljenog poreznog prihoda
Nadzor nad poreznim opterećenjem, u smislu da oporezivanje za koje su ovlaštene niže razine vlasti ne dovode do neravnomjernog poreznog opterećenja nekih kategorija poreznih obveznika, zadatak je središnje vlasti.
Nedostatak ovakvog pristupa je, u izostanku poreznih prihoda nižih razina vlasti. Ovaj se nedostatak može otkloniti potporama središnje vlasti, koje za cilj imaju nadoknaditi nižim razinama izostali prihod.
5.) potpore za izvršenje povjerenih zadataka
Središnja vlast može dodijeliti izvršenje određenih zadataka, tj. pružanje određenih usluga fizičkim i pravnim osobama koje je u njezinoj nadležnosti, decentraliziranim jedinicama.
6.) potpore za regionalni razvoj
U nekim slučajevima, npr. u slučaju izrazite nerazvijenosti, zastarjelosti ili nepostojanja neophodnih infrastrukturalnih objekata, što može u potpunosti zakočiti gospodarski pa i svaki drugi razvoj određenog područja.
Potpore se najčešće daju kao investicijske, namjenske, u paušalnom iznosu, pri čemu može biti propisano i sudjelovanje jedinica koje potpore dobivaju u financiranju dotiranog projekta.
7.) značaj potpora kao izvora prihoda nižih razina vlasti
Najvažniji izvor lokalnih financijskih sredstava su međuproračunski transfer središnje vlasti. Potpore središnje vlasti postale su slavni izvor financiranja lokalnih i regionalnih vlasti. Potpore smatraju manje poželjnim izvorom financiranja.
Razlog za takav stav jest zavisan položaj nižih razina vlasti – one u pravilu imaju razmjerno malen utjecaj na određivanje visine potpora.
Druga vrsta kritike sadržana je u prigovoru da će se fiskalno kapacitiranje (tj. gospodarski bolje stojeće) decentralizirane jedinice ustručavati povećati porezno opterećenje.
Čimbenici odlučivanja o visini i vrsti poreznog opterećenja u njima mogli bi procijeniti da će se dio sredstava prikupljenih oporezivanjem putem međuproračunskih transfera, preliti drugim, siromašnijim jedinicama.
8.) korisničke naknade
Plaćanje za učinjenu uslugu ili za ne kapitalno dobro koje nije industrijske prirode. Naknade se obično naplaćuju za usluge električne energije, plina, vodovoda, odvodnje, sakupljanja i uništavanja otpada.
--------------------------------------
Pravna priroda proračuna
Brojni teoretičari odbijaju razlikovanje proračuna u formalnom i materijalnom smislu. Po njima, proračun je zakon, i to zakon kako s formalnog, tako i sa sadržajnog stajališta.
Proračun omogućuje da pojedinci, koji rade kao državni organi, mogu u ime i za državu, sklapati pravovaljane poslove i vršiti radnje unutar područja i granica samog zakona.
Taj karakter proračuna proističe iz činjenice da je proračun zakon, a ne upravni akt. Činjenica da su u općem dijelu državnog proračuna (proračun se sastoji od općeg i posebnog dijela) utvrđene, između ostalog, mjere za njegovo izvršenje, za održavanje njegove ravnoteže kao i norme o pravima i obvezama nadležnih organa u izvršavanju proračuna. Prema tome, u općem dijelu proračuna sadržane su norme i u formalnom, i u sadržajnom smislu.
------------------------------------------------
POREZ NA POTROŠNJU
PREDMET OPOREZIVANJA je potrošnja alkoholnih pića (prirodna vina, specijalna vina, vinjak, rakija i žestoka pića) piva i bezalkoholnih pića u ugostiteljskim objektima
POREZNI OBVEZNIK je pravna ili fizička osoba koja pruža ugostiteljske usluge
POREZNA OSNOVICA je prodajna cijena pića koja se konzumira u ugostiteljskim objektima, a POREZNA STOPA IZNOSI 3% na potrošnju.
---------------------------------------------------
POREZNO-DUŽNIČKI ODNOS
Osobiti dio poreznopravnog odnosa, objekt mu je imovinskopravni zahtjev.
Od poreznopravnog odnosa se razlikuje:
- po obujmu pojma – svaki je porezno-dužnički odnos ujedno i poreznopravni odnos,
ali svaki poreznopravni odnos ne mora biti i porezno-dužnički;
- po sadržaju pojma – pravni odnos se sastoji od 2 dijela (formalnog i materijalnog), a
porezno-dužnički se sastoji samo od materijalnog.
Zahtjev iz porezno-dužničkog odnosa nastaje:
1.) a) za naplatu poreza od poreznog obveznika trenutkom stjecanja zakonom predviđenih
činjenica koje su povezane s plaćanjem poreza;
b) za naplatu poreza od poreznog jamca trenutkom ostvarenja činjenice s kojom je
zakonodavac povezao porezno jamstvo;
2.) za naplatu sporednih novčanih davanja, kao što su:
a) novčane kazne trenutkom pravomoćnosti odluke o izricanju novčane kazne;
b) kamata – trenutkom dospijeća novčanog duga odnosno danom uplate poreza bez pravne
osnove, ili istekom roka za povrat pretporeza;
3.) za ostvarenje zahtjeva za odobrenje poreznih pogodnosti – trenutkom pravomoćnosti
odluke poreznog tijela s kojom poreznom dužniku odobrava poreznu pogodnost;
4.) za povrat novčanog iznosa – trenutkom uplate poreza bez pravne osnove odnosno primitka
pretplaćenog poreza.
PRESTANAK POREZNO-DUŽNIČKOG ODNOSA
Prestankom zahtjeva iz porezno-dužničkog odnosa prestaje i sam odnos kao i porezni dug.
Zahtjev prestaje:
1.) isplatom – način isplate, kao i dan, određuju se zakonom.
2.) prebijanje međusobnih novčanih potraživanja (kompenzacija) – isplata uzajamnih zahtjeva
na temelju suglasnog izražavanja volje sudionika u tom odnosu u kojem je svaki od
sudionika istovremeno dužnik i vjerovnik.
Preduvjeti:
a) postojanje uzajamnosti;
b) istovrsnost zahtjeva (jednakog roda i kakvoće);
c) dospjelost potraživanja poreznog vjerovnika.
3.) oprost – odustanak poreznog vjerovnika od svog materijalnopravnog zahtjeva prema
poreznom dužniku.
Poradi određivanja pojma «nepravednosti» što omogućuje primjenu oprosta, zahtijeva
zadovoljavanje dvaju uvjeta:
a) osobna nepravednost – ako bi kao posljedica oporezivanja bila ugrožena
egzistencija obveznika i njegove obitelji;
b) predmetna (stvarna) nepravednost – ne ovisi o osobi poreznog dužnika ni o
njegovoj gospodarskoj sposobnosti nego se neposredno izvodi iz poreznih zakona;
4.) zastara – nemogućnost postavljanja zahtjeva iz porezno-dužničkog odnosa, kao i
nemogućnost donošenja, mijenjanja, ukidanja ili provedbe određenih upravnih akata nakon
proteka određenog vremena;
5.) smrt poreznog dužnika – u pravilu se prava i obveze prenose na nasljednike (iznimka je
novčana kazna);
6.) gubitak prava na ispunjenje zahtjeva iz porezno-dužničkog odnosa – institut gubitka prava na ispunjenje zahtjeva temeljem porezno-dužničkog odnosa izveden je iz načela povjerenja
u službeni postupak financijskog tijela.
-----------------------------------------
JAVNA DOBRA
Financijska aktivnost suvremene države u okviru nabave, upravljanja i korištenja sredstava za financiranje javnih potreba ima sljedeće zadatke:
1.) funkciju stavljanja na raspolaganje javnih dobara i usluga (klasična funkcija državne
financijske aktivnosti);
2.) funkciju koordinacije u ostvarivanju ciljeva gospodarskog i socijalnog razvoja (moderna
funkcija ukupnog gospodarskog usmjeravanja);
3.) funkciju koordinacije i oblikovanja u međunarodnim financijskim odnosima
(nadnacionalna financijsko-politička funkcija).
Tržišni mehanizam sam ne može izvršavati sve funkcije gospodarskog razvoja, nego je potrebna aktivna politika javnog sektora koja usmjerava, korigira i dopunjuje djelovanje tržišta.
Vanjski učinci nastaju onda kada djelovanje jednog subjekta – proizvođača ili potrošača – utječe na blagostanje drugog, a da se to ne odražava u troškovima i cijenama njegovih proizvoda i usluga.
Npr. obrazovan čovjek je koristan samom sebi, ali i društvu, oboljeli čovjek od zarazne bolesti nosi sa sobom štetne učinke ne samo za sebe, nego i za svoju okolinu, pa je i u ovom slučaju potrebno da država ulaže u zdravstvo kako bi se ovi štetni učinci otklonili.
Tržište samo po sebi nije sposobno prepoznati i ispravno vrednovati ove vanjske učinke, što zahtijeva uključivanje javnog sektora u njihovo rješavanje.
Javna politika neophodno je potrebna da bi se osigurali preduvjeti za ostvarenje ovih ciljeva.
Vrste dobara i način njihovog zadovoljenja
Čovjekove potrebe se mogu definirati kao skup zahtjeva i želja za dobrima i uslugama. Polazeći od kriterija konkurentnosti u upotrebi, te kriterija mogućnosti isključivanja s obzirom na plaćanje cijene, dobra namijenjena za zadovoljavanje ljudskih potreba moguće je razvrstati na:
1.) privatna dobra; 4.) mješovita dobra;
2.) čista javna dobra; 5.) meritorna dobra.
3.) nesavršena javna dobra;
-----------------------------------------
