A moje iskustvo?? E to je već nešto! Nakon što sam vidjela da me nema na popisu, i nakon što sam uspjela dobiti referadu nakon milijun pokušaja i previše živciranja, vaša draga teta Sanja koju toliko hvalite, me tako fino otepla s visoka kao da sam balavica, riječima da šta ja imam zvati zbog toga i da moram napisati žalbu! Pokušala sam joj objasniti da nakon što sam tjedan dana čekala rang listu ne mogu čekati još tko zna koliko da mi odgovore jer mi je to, VJEROVALA ONA ILI NE, JAKO VAŽNO. Rekla sam joj da sumnjam da sam ja jedna od osoba na popisu, tj. da mi je krivo napisano prezime, i da je dovoljno da samo prolistaju prijave da vide dali se ta osoba uopće prijavila i ako nije, to sam ja i rješeno. Stvar bi bila gotova za pola sata. Bahato je govorila da ona nema to kod sebe, a na moje zahtijevanje da mi da broj osobe koja to ima kod sebe, rekla je da ja ne mogu samo tako njih zvati i pitati tko šta radi. Jako sam ogorčena i jadna i ne mogu vjerovati, baš zaista ne mogu vjerovati, da oni, koji trebaju biti u našoj službi i pomagati nam (pogotovo u ovom slučaju kad su iskuljučivo oni krivi za ovaj nered i trebaju dati sve od sebe da uklone svoju pogrešku) mogu biti toliko bahati i bezosjećajni!