da javim svoje dojmove s najneobičnijeg usmenog do sad..
Par dana prije dobijem e-mail od profesora i gosp. Sanje iz referade da li bi htjela usmeni preko google meeta ili bi rađe došla na Građevinski fakultet, kako mi je lakše. I kako sam se zaželila već "normalnog" ispita i kako mi fali onaj filing odlaska na faks i sve te "kome" pred ispit odlučim se i pošaljem mail da ću doći.
Dođem na Građevinski faks pola sata ranije i prof se čudi kako to da sam već došla, ali oke primi on mene ranije i ponudi mi da li želim jabuku. Odbijem, sva sam nervozna kaj će me pitat i kaže on meni od kud sam i kako je prošla moja kuća za vrijeme potresa i tako malo pričamo o tome i kaže da razmislim sa stajališta sebe kao oštećene, Grada Zagreba i izvođača radova kako bi se riješio problem sanacije i ode oprati svoju jabuku. Vrati se natrag u sobu za par minuta, ja nekaj baljezgam, nez više ni sama kaj sam pričala jer jedno je primijeniti naučeno na nekom primjeru kaj ti je poznato, a drugo je još to povezivati s nečim kaj ti nije poznato jer nez kaj se sve tu može napraviti i sva u komi se ponavljam nez više kaj bi rekla i nekako dođemo na temu zašto su u Lici krovovi kuća uski i visoki? Pa o tome i kaj je sve bitno kod gradnje takvog krova i zašto se kakav krov gradi i kak to da on izdrži toliki snijeg? Isto nez ništa pametno kaj bi rekla jer mi to područje nije poznato pa se isto nekako izvlačim pričam sve i svašta i zazvoni mu mobitel i kaže da mora ići dalje i da nek idem s njim do faksa po štambilj. I tako smo nas dva od Građevinskog faksa (kod Klaićeve bolnice) pješke došli do Gundulićeve, dobila sam trojku i sretno smo se rastali svako na svoju stranu.