dokumenti:
1985. Europska Povelja o lokalnoj samoupravi
1988. Povelja zajednice o regionalizaciji - Europski parlament
1996. Deklaracija o regionalizmu u Europi - izrađena i usvojena u okviru Skupštine europskih regija
1996. Nacrt Europse povelje o regionalnoj samoupravi - nacrt izrađen u okviru Vijeća Europe
2004. Ustavni ugovor iz Europe (odredbe)
ZAHTJEVI KOJI SE ODNOSE NA LOK. SAMOUP. JEDINICE
1. cjelovitost lok. jedinice
- najjednostavniji način da se tom zahtjevu udovolji bio bi da se granice lok. jedinice povuku tako da ona obuhvati jedno naselje
- jedno naselje i njemu pripadajuće okolno zemljište činilo bi jednu lok. jedinicu
- u područjima koja imaju mali br. stanovnika područje jedne lok. jedinice čini više međusobno povezanih naselja
- druga je mogućnost da se cjelovitost lok. jedinice pokuša postići tako da se njome obuhvati područje koje predstavlja prirodnu, gospod., društ. ili na neki dr. način definiranu cjelinu
- u tom smislu jedan bi otok bio jedna lok. jedninica jer predstavlja prirodnu cjelinu
2. izjednačenost lok. jedinica
- lok. jed. trebale bi imati približno jednak br. stanovn. i obuhvaćati teritorij približno istih dimenzija
- trebale bi imati jednaka prava, obveze i odgovornosti
- taj se zahtjev može postaviti samo na lok. jed. koje djeluju na istoj razini teritorijalnog sustava; lok. jed. iste vrste
3. financijska samostalnost lok. jedinica
- svaka bi lok. jed. trebala biti u stanju sama sebe uzdržavati i što manje ovisiti o financ. pomoći države jer bez financ. samostalnosti nema autonomije lok. jednica
- razvijenije i bogatije jed. imaju veću financ. samostalnost i manje ovise o drž. pomoći
- potpuna financ. samostalnost postoji kad lok. jed. raspolaže vlastitim izvorima prihoda i kad njima može u cjelosti pokriti svoje rashode
4. dostupnost lok. institucija i službi građanima
- teritorij lok. jed. treba biti određen tako da građani mogu utjecati na lok. institucije i sudjelovati u njihovu radu te da im lok. službe budu što pristupačnije
- što je veći br. stanovn. neke lok. jed. to su manji izgledi da pojedini građani utječu na lok. odlučivanje i da sudjeluju u radu lok. tijela
ZAHTJEVI KOJI SE ODNOSE NA TERITORIJALNU PODJELU U CJELINI
1. obuhvatnost teritorijalne podjele
- lok. jed. treba formirati tako da se njima obuhvati čitavo stanovn. i čitav drž. teritorij bez ostatka
- izvan teritorijalne podjele nebi smjelo ostati niti jedno područje ma koliko ono bilo rijetko naseljeno
2. stabilnost teritorijalne podjele
- osigurava kontinuitet i zaštitu lok. imovine
- potrebna je radi toga jer se u takvim uvjetima može očekivati određ. stupanj identifikacije lok. stanovn. sa svojom lok. jedinicom, a to je jedna od pretpostavki njihovog aktivnog sudjelovanja u upravljanju lok. poslovima
- učestale promjene granica lok. jed. unose među građane nesigurnost
3. jednostavnost i racionalnost teritorijalne podjele
- omogućava lakšu integraciju sustava lok. samoup.
- u jednostavnoj i racionalnoj teritor. organizac. građani se mogu lakše snaći, bolje zaštiti svoja prava i interese i olakšat će se nadzor središnj drž. organa nad lok. tijelima
4. jasnoća razgraničenja među lok. jedinicama
- područja lok. jed. treba jasno međusobno razgraničiti da nebi dolazilo do toga da dio teritorija svojataju 2 ili više jedin. ili da dio teritorija neulazi u sastav nijedne lok. jed.
- u slučaju nejasnoća dolazilo bi do sporova o mjesnoj nadležnosti, imovinskih i financijskih sporova među lok. jed.
KRITERIJI ZA FORMIRANJE LOK. JEDINICA
1. Homogenost – po tom kriteriju su regulirane općine
- jednolikost, istovrsnost i razgraničenost od okoline
- zahtjeva da se u istu jedinicu uvrste područja istovrsna po kriteriju koji se iz nekog
razloga smatra važnim
- ima izvorno geografsko značenje – zbog prirodnih granica ( vodotoci, planine )
Nedostaci:
- ponekad više olakšava nadzor i pregled nad nekim područjem izvana, dok ga ljudi na
tom području ne osjećaju kao kohezivni faktor
- može dovesti do neprihvatljivih ishoda ( ljudi ne prihvaćaju lok. jedinice, stvaraju se nelogične jedinice koje ne mogu funkcionirati, itd. )
Vrste:
prirodna homogenost: geografska razgraničenost, demografska jednolikost,
jednolikost ekonom. sirovinskog temelja
društvena homogenost: po privrednoj aktivnosti, po tradiciji, po kulturnim
vrijednostima, po javnim službama
homogenost potreba: istovrsni materijalni, kulturni i dr. interesi, ljudi na nekom području
homogenost sredstava za zadovoljavanje potreba: istovrsna objektivna ekonom. i društ. situacija ljudi
1. Gravitacija – po tom kriteriju su regulirani gradovi
- određ. mjesta privlače određ. društ. procese
- ima izvorno geografsko značenje: vodotoci privlače promet, što za sobom povlači
društvene procese ( komunikacije, trgovina, naseljavanje )
- ima suvremeno značenje: privlačna snaga već postojećih središta
Vrste: ekonomska, kulturna, upravna, općedruštvena, itd.
Temeljni problem: odrediti granice ( anketirati, istražiti )
- kriteriji gravitacije u RH: u sastav grada mogu biti uključena i prigradska naselja koja s gradskim naseljem čine gospod. i društ. cjelinu te su s njim povezana dnevnim migracijskim kretanjima i svakodnevnim potrebama stanovništva od lok. značenja
2. Komplementarnost – po tom kriteriju su regulirane županije
- težnja da se postigne jedna samoupravna cjelina, tj. cjelovitost i samodovoljnost
lok. jedinice
- različiti prirodni i društ. faktori moraju se međusobno nadopunjavati u što
kompletnijem zadovoljavanju interesa i potreba ljudi
- tendira autarhičnosti i to je potencijalni nedostatak ovog kriterija
- ekonomska: prirodni izvori i proizvodni kapaciteti
- upravna: lok. jedinica kao cjelovit «životni krug» za ljude koji tek u iznimnim
slučajevima zadovoljavaju poneku potrebu izvan svoje lok. jedinice dok sve temeljne
interese zadovoljavaju u njoj
- mora se u većoj mjeri uzeti u obzir: u gušćim aglomeracijama (veći gradovi) i
u izdvojenim i izoliranim područjima ( planinsko selo, mali otok ), ali na različitim
razinama potreba i mogućnosti njihovog zadovoljavanja
3. Ekonom. – financ. kapacitet
- njegovo je značenje veće što je potpunija integracija ( što više službi i poslova )
- određuje se metodom najmanjeg zajedničkog nazivnika ( najskuplja služba ) ili
metodom zbrajanja cijene svih integriranih službi