Ili doć na predavanja ili im uputiti e-mail
Evo neka pitanja, koja su interesantna za ovaj kolegij
MIROVINSKO OSIGURANJE
Ako po prestanku radnog odnosa želite plaćati mirovinski staž (osobito važno za osobe kojima nedostaje malo mirovinskog staža za uvjet prijevremene mirovine) u roku od godine dana po prestanku radnog odnosa obratite se Zavodu za mirovinsko osiguranje.
Poziv na prethodno utvrđivanje staža
Šest mjeseci ranije obavijestite Zavod o namjeri podnošenja zahtjeva za mirovinu
ZDRAVSTVENO OSIGURANJE
Temeljem Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 150/08), osobe s prebivalištem, odnosno odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, koje nisu zdravstveno osigurane po drugoj osnovi, stječu pravo na zdravstveno osiguranje kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ako se prijave nadležnom područnom uredu istoga Zavoda:
• u roku od 30 dana:
o od prestanka radnog odnosa, odnosno obavljanja djelatnosti ili od prestanka primanja naknade plaće na koju imaju pravo prema ovom Zakonu ili prema propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, odnosno od prestanka statusa osiguranika,
o od dana prijevremenog prestanka dragovoljnog služenja vojnog roka, odnosno od dana isteka propisanog roka za dragovoljno služenje vojnog roka,
o od otpuštanja iz ustanove za izvršenje kaznenih i prekršajnih sankcija, iz zdravstvene ili druge specijalizirane ustanove, ako je bila primijenjena sigurnosna mjera obveznoga psihijatrijskog liječenja ili obveznoga liječenja od ovisnosti u zdravstvenoj ustanovi,
o od dana navršenih 18 godina života ako nisu zdravstveno osigurane po drugoj osnovi,
o od dana prestanka primanja naknade plaće na koju imaju pravo prema ovome Zakonu ili prema propisima donesenim na temelju ovoga Zakona,
o od dana gubitka statusa učenika ili redovitog studenta i ako pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne mogu ostvariti po drugoj osnovi osobe s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koje su prema propisima o školovanju Republike Hrvatske izgubile status učenika, odnosno redovitog studenta,
o od smrti supružnika, a pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne može ostvariti po drugoj osnovi, supružnik umrlog osiguranika koji nakon smrti supružnika nije stekao pravo na obiteljsku mirovinu.
• u roku od 90 dana
o od dana isteka školske godine u kojoj su završile redovito školovanje prema propisima o redovitom školovanju u Republici Hrvatskoj, odnosno u roku od 30 dana od dana položenoga završnog ispita
o hrvatski branitelji iz Domovinskog rata ako se prijave Zavodu i ako pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne mogu ostvariti po drugoj osnovi
Za stjecanje prava na zdravstveno osiguranje osoba ne mora biti prijavljena u evidenciju nezaposlenih osoba Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
ŠTO JE POSREDOVANJE PRI ZAPOŠLJAVANJU?
Naša glavna zadaća, a i svrha postojanja je posredovanje pri zapošljavanju što znači spajanje Vas - nezaposlenih osoba i tražitelja zaposlenja s poslodavcima koji traže radnike.
Mi posredujemo između najveće baze podataka nezaposlenih osoba i ostalih tražitelja zaposlenja s jedne strane i najveće baze slobodnih radnih mjesta s druge strane (u Republici Hrvatskoj). Obje baze podataka informatički su podržane i vidljive na cijelom području Republike Hrvatske.
To Vama-nezaposlenim osobama i drugim tražiteljima zaposlenja, omogućuje da brzo i lako nađete željeno zaposlenje.
Savjetnici za zapošljavanje informirat će Vas o slobodnim radnim mjestima, a ukoliko ne možete naći odgovarajući posao na području Vaše županije, posredova će za Vas na cijelom području Republike Hrvatske, a sve s ciljem što bržeg zapošljavanja.
KAKO SE POSREDUJE I KOJA JE ULOGA NEZAPOSLENE OSOBE U TOME?
U posredovanju, mi zaprimamo oglase od poslodavaca i vršimo profesionalni odabir u bazi nezaposlenih osoba i drugih tražitelja zaposlenja čije radne i stručne sposobnosti najbolje odgovaraju potrebama poslodavca.
Posjedujemo najveću bazu slobodnih radnih mjesta u Republici Hrvatskoj jer svakodnevno kontaktiramo poslodavce i surađujemo s njima što osigurava najveću ponudu za Vas.
Znači, nakon što zaprimimo oglas za slobodno radno mjesto, pretražujemo bazu nezaposlenih osoba i tražitelja zaposlenja koji ispunjavaju uvjete. Po izvršenom izboru upućujemo Vas da se javite poslodavcu.
Mi možemo posredovati (znači upućivati Vas na slobodna radna mjesta) samo za ona slobodna radna mjesta koja su objavljena kod nas. Ostali oglasi koje su poslodavci objavili u nekom drugom izvoru slobodnih radnih mjesta dostupna su Vam preko naših oglasnih ploča i Centara za informiranje koji se nalaze u našim Područnim službama.
PRIPREMA ZA ZAPOŠLJAVANJE
PRIPREMA ZA ZAPOŠLJAVANJE je stručna pomoć kojom se utječe na razinu zapošljivosti osoba koje traže posao, a i preventivno se utječe na usklađivanje ponude i potražnje na tržištu rada. Priprema za zapošljavanje obuhvaća:
INDIVIDUALNO SAVJETODANJE
PROFESIONALNI PLAN ZAPOŠLJAVANJA
PROFESIONALNO USMJERAVANJE
UPOZNAVANJE METODA I TEHNIKA AKTIVNOG TRAŽENJA POSLA
OBRAZOVANJE ZA ZAPOŠLJAVANJE
PROFESIONALNA REHABILITACIJA
Individualno savjetovanje
- aktivnost koja služi kao pomoć u definiranju radnog potencijala, definiranju aktivnosti kojima ćete poboljšati svoju zapošljivost, definiranju zanimanja u kojima imate najveće šanse za zapošljavanje te u kojoj se definira Vaš Profesionalni plan zapošljavanja
Profesionalni plan zapošljavanja
Profesionalni plan zapošljavanja je obvezujući dogovor u pisanom obliku između Vas kao nezaposlene osobe i Vašeg savjetnika za zapošljavanje kojim se definiraju sva zanimanja i poslovi koje možete obavljati (obzirom na stručne, radne i osobne mogućnosti), zatim aktivnosti koje ćete provoditi u aktivnom traženju posla i aktivnosti pripreme za zapošljavanje kao i rokove njihove provedbe.
Profesionalno usmjeravanje
Profesionalno usmjeravanje kao jedan od alata politike zapošljavanja usklađuje ponudu i potražnju na tržištu rada.
Ono obuhvaća:
1. procjenu sposobnosti, vještina i znanja radi zapošljavanja, obrazovanja ili upućivanja na profesionalnu rehabilitaciju ;
2. unapređenje znanja i vještina aktivnog traženja posla kroz radionice: „Kako se predstaviti poslodavcu?“, „Kako tražiti posao-pisanje životopisa i zamolbe?“ i „Metode samoprocjene“.
Metode i tehnike aktivnog traženja posla
Aktivno traženje posla podrazumijeva planirati aktivnosti traženja posla, informirati se, kontinuirano pratiti natječaje za posao te unapređivati vlastite vještine i načine traženja posla. Plan aktivnog traženja posla započinje odlukom da želimo raditi i da ćemo aktivno raditi na tome da postignemo svoj cilj – pronaći radno mjesto koje će zadovoljiti naše potrebe i interese, te koje će biti sukladno procijenjenim sposobnostima kako bismo mogli udovoljiti postavljenim zahtjevima.
U traženju posla važno je aktivno pratiti stanje na tržištu rada i informirati se o slobodnim radnim mjestima. Javljajte se na objavljene oglase; pošaljite molbu i životopis poslodavcima za koje pretpostavljate da bi trenutno ili u bližoj budućnosti mogli imati potrebe za zaposlenicima vašega profila. Nadalje, učinite samoprocjenu – razmislite o svojim znanjima, vještinama, interesima, osobinama, željama i očekivanjima u profesionalnom životu, stavovima i vrijednostima, te trenutnim mogućnostima i potrebama.
Osvijestite svoja znanja i vještine te kvalitete koje posjedujete. Identificirajte područja i znanja koja je potrebno unaprijediti kako biste lakše našli posao (računalne vještine, strani jezici, nove tehnologije u pojedinim zanimanjima i dr.).
U kreiranju plana aktivnog traženja posla može Vam pomoći Vaš savjetnik za zapošljavanje. Ukoliko Vam je potrebna dodatna pomoć u procjeni vlastitih znanja i vještina, dodatno obrazovanje ili prekvalifikacija može Vam pomoći savjetnik za profesionalno usmjeravanje i obrazovanje. Dvije su osnovne aktivnosti koje se provode s nezaposlenim osobama, a pomažu nezaposlenim osobama da načine plan aktivnog traženja posla: profesionalno informiranje i savjetovanje.
a) PROFESIONALNIM INFORMIRANJEM nezaposlene osobe dobivaju informacije važne za donošenje odluke o odabiru zvanja, zanimanja i područja rada kao i za planiranje daljnjeg profesionalnog razvoja. Profesionalno informiranje može biti pismeno, usmeno te samoinformiranje, a provodi se individualno i grupno.
b) PROFESIONALNO SAVJETOVANJE pomaže nezaposlenim osobama i tražiteljima zaposlenja osvijestiti mogućnosti te donijeti odluke o najprimjerenijem izboru obrazovanja, zapošljavanja i rehabilitacije. Savjetovanje može biti individualno i grupno, a po potrebi u svrhu procjene radne sposobnosti može uključivati psihologijsko testiranje i liječnički pregled specijaliste medicine rada.
Obrazovanje za zapošljavanje
Obrazovne aktivnosti nezaposlenih osoba organiziraju se radi usklađivanja njihovih kompetencija s trenutnim i prognoziranim potrebama na tržištu rada.
Hrvatski zavod za zapošljavanje provodi obrazovne aktivnosti u okviru Mjera aktivne politike zapošljavanja (financiranje i sufinanciranje zapošljavanja i obrazovanja), ali i u suradnji s jedinicama lokalne i regionalne (područne) samouprave, te unutar različitih projekata EU.
Profesionalna rehabilitacija
Profesionalna rehabilitacija sastoji se od niza postupaka koji su namijenjeni nezaposlenim osobama s invaliditetom kojima se osigurava stjecanje znanja i vještina potrebnih za zapošljavanje ili pak zadržavanje postojećeg zaposlenja.
Ti postupci su:
1. utvrđivanje preostalih radnih i općih sposobnosti
2. profesionalno informiranje, savjetovanje i procjena profesionalnih mogućnosti
3. radno osposobljavanje, prekvalifikacija, dokvalifikacija, programi održavanja, usavršavanja radno-socijalnih vještina i sposobnosti tijekom zapošljavanja
4. programi unapređivanja radno-socijalne uključenosti u zajednicu
iNTERESANTNO ISPITNO PITANJE
ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM
Što je invaliditet?
Pojam osobe s invaliditetom primjerice, navode se pojmovi poput invalidne osobe, osobe s hendikepom, osobe s posebnim potrebama, osobe s teškoćama, tjelesno i mentalno oštećene osobe.
Svjetska zdravstvena organizacija još 1980. godine daje klasifikaciju oštećenja (biotičko), invaliditeta (funkcionalno) i hendikepa (socijalno) - i definira spomenute pojmove. Prema ovoj klasifikaciji, oštećenje je bilo kakav gubitak ili odstupanje od normalne psihičke, fiziološke ili anatomske strukture ili funkcije. Invaliditet je bilo kakvo ograničenje ili nedostatak (koje proizlazi iz oštećenja) sposobnosti za obavljanje neke aktivnosti na način ili u opsegu koji se smatra normalnim za ljudsko biće. Hendikep je nedostatak, za određenog pojedinca, koji rezultira iz oštećenja ili invaliditeta, a ograničava ga ili mu onemogućuje ispunjenje njegove prirodne uloge u društvu (ovisno o dobi, spolu te društvenim i kulturalnim činiteljima). Hendikep zapravo označava teškoću, smetnju koja sputava neku aktivnost. Prema tome, hendikep može biti vrlo široko shvaćen, a u užem smislu, kako je već navedeno, odnosi se na osobe koje zbog oštećenja, odnosno invaliditeta, imaju teškoće u socijalnoj integraciji. No, teškoće u socijalnoj integraciji češće nego iz oštećenja ili invaliditeta osobe, proizlaze upravo iz njegove socijalne okoline, a ponekad i isključivo iz te okoline. Tako neki autori definiraju hendikep kao totalni negativni učinak stanja individuuma koji uključuje:
• SMETNJE koje proizlaze iz nekih svojstava ili oštećenja pripadnih samoj osobi;
• OGRANIČENJA koja je odredilo samo društvo;
• NEGATIVNE STAVOVE socijalne sredine i
• SAMOPERCEPCIJU tj. doživljaj ili poimanje samoga sebe.
Generalno se može reći da do hendikepa dolazi uslijed oštećenja (značajka osobe) i ograničenja (društveni stavovi).
Najnovija verzija klasifikacije funkcioniranja, invaliditeta i zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije iz 2001. godine na funkcioniranje pojedinca i invalidnost gleda kao na rezultate uzajamnog djelovanja fizičkog ili mentalnog stanja osobe, te društvenog i fizičkog okruženja. Invalidnost nije obilježje osobe već niz činitelja od kojih mnoge stvara društveno okruženje. Radi toga je potrebno aktivno društveno djelovanje, kako bi došlo do promjena koje bi omogućile puno sudjelovanje osoba s invaliditetom u svim aspektima društva. Isto uključuje i pružanje jednakih prilika svim pojedincima, povećanje sudjelovanja osoba s invaliditetom u društvenom životu, identificiranje mogućih aktivnosti društva u cilju povećanja samostalnosti i mogućnosti izbora pojedinaca, podizanje razine životnih uvjeta i kvalitete života, te podizanje svijesti i poticanje promjena u društvenom ponašanju.
Ova verzija klasifikacije zapravo daje unificirani okvir za samu klasifikaciju posljedica bolesti. Strukturirana je temeljem slijedećih komponenata:
• Tjelesno funkcioniranje (npr. mentalno funkcioniranje, senzoričko funkcioniranje, kardiovaskularno…) i tjelesne strukture (npr. struktura živčanog sustava, strukture kretanja, metaboličke i strukture endokrinog sustava…)
• Aktivnosti (u relaciji sa svakodnevnim aktivnostima osobe i općenito samoaktivnošću) i participacija (uključivanje u životne situacije) – (npr. komunikacija, mobilnost, samozbrinjavanje, socijalna participacija…) i
• Pripadne informacije o kompleksnosti oštećenja i faktorima okoline (stavovi, usluge, sustav podrške, politika, socijalni odnosi, pomoćna tehnologija…).
Funkcioniranje i invaliditet definirani su kao kompleksna interakcija između zdravstvenog stanja pojedinca i kontekstualnih faktora okoline, kao i osobnih faktora. Slika koja je dobivena kombinacijom ovih faktora i dimenzija jest «osoba u njegovom ili njezinom svijetu». Ova klasifikacija tretira spomenute dimenzije interaktivno i dinamički, a ne linearno i statično. Klasifikacija ne tretira etiologiju i stavlja naglasak na funkcioniranje, radije nego na stanje ili bolest. Vrlo je oprezno dizajnirana, tako da je relevantna za sve svjetske kulture, kao i dobne i spolne skupine, te je primjerena heterogenoj populaciji.
U Republici Hrvatskoj ne postoji jedinstvena definicija osoba s invaliditetom. Različiti sustavi koriste također i različite pojmove, što ponekad rezultira manjim ili većim praktičnim problemima.
Primjerice, sustav socijalne skrbi koristi pojam tjelesno ili mentalno oštećene osobe, dok sustav prosvjete koristi pojam djeca i mladi s teškoćama u razvoju, a sustav mirovinskog osiguranja i zapošljavanja koristi pojam osobe s invaliditetom. Prema jednoj od novijih definicija koju daje Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom iz 2002. godine, osoba s invaliditetom je svaka osoba kod koje postoji tjelesno, osjetilno ili mentalno oštećenje koje za posljedicu ima trajnu ili na najmanje 12 mjeseci smanjenu mogućnost zadovoljavanja osobnih potreba u svakodnevnom životu.
Prema Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom (NN – međunarodni ugovori, 6/07), koju je Hrvatska među prvima potpisala i ratificirala, invaliditet nastaje kao rezultat međudjelovanja osoba s oštećenjima i prepreka koje proizlaze iz stajališta njihove okoline te iz prepreka koje postoje u okolišu, a koje onemogućuju njihovo puno i djelotvorno sudjelovanje u društvu na izjednačenoj osnovi s drugim ljudima.
Sustav mirovinskog osiguranja razlikuje invalidnost i invaliditet. Invalidnost definira kao pojam svojstven isključivo mirovinskom osiguranju, a utvrđuje se u odnosu na zdravstveno stanje i radnu sposobnost u vremenu uspostavljanja svojstva osiguranika u mirovinskom osiguranju. Vezana je isključivo za sposobnost ili nesposobnost obavljanja rada (razlikuju se profesionalna i opća nesposobnost za rad). Može postojati i kada nije došlo do tjelesnog oštećenja. Invaliditet je, prema ovom shvaćanju, mnogo širi pojam i ocjenjuje se prema sposobnostima u obliku složenih aktivnosti i ponašanja, općenito prihvaćenih kao značajne odrednice svakodnevnog života.
U Republici Hrvatskoj se često koristi i pojam osobe s posebnim potrebama. Ovaj je pojam posljedica sve više prisutne inkluzije (edukacijske, ali i šire socijalne), koja se temelji na osnovnim ljudskim pravima i podrazumijeva ravnopravnu participaciju u socijalnom životu, odnosno upravo podjednake šanse za sve. Ovome je preduvjet (kada se radi o osobama s invaliditetom, ali i ostalim ranjivim socijalnim skupinama), svjesnost i aktivni angažman društvene zajednice u stvaranju uvjeta (mjere "pozitivne diskriminacije") za zadovoljenje svakodnevnih potreba osoba s invaliditetom. Same osobe s invaliditetom ističu međutim neprimjerenost ovog pojma, jer se, kako ističu, ne radi o zadovoljenju posebnih, već uobičajenih ljudskih potreba.
Govoreći o osobama s invaliditetom govorimo zapravo o osobama s tjelesnom invalidnošću, osobama s kroničnim bolestima, osobama s oštećenjima sluha, osobama s oštećenjima vida, osobama s intelektualnim poteškoćama i osobama s višestrukim oštećenjima. U istu skupinu, prema nekim autorima, spadaju i osobe s teškoćama u glasovno-govornoj komunikaciji te osobe s psihičkim i organskim smetnjama.