IZRAVNA DISKRIMINACIJA
-postoji kada se prema nekoj osobi postupa NEPOVOLJNIJE nego što se postupa ili se postupalo ili bi se postupalo prema nekoj drugoj osobi, a sve zbog toga što kod nje postoji neka osobina po kojoj je razlikovanje zabranjeno kao diskriminatorno
- USPOREDNA OSOBA-može biti neka iz sadašnjosti il prošlosti ali može biti i hipotetska ako se logički može zaključiti da bi u odnosu na nju diskriminator diskriminirao diskriminiranu osobu
Nije bitno da li kod diskriminatora postoji NAMJERA diskriminiranja, bitan je učinak njegova postupanja
-DISKRIMINATORNI UČINAK-proizlazi neposredno iz pravne norme ili prakse prema kojoj je zabranjena osnova diskriminacije neprikriveni i neposredno kriterij razlikovanja
Izravna diskriminacija može se provoditi na NORMATIVNOJ RAZINI ILI FAKTIČNO
NEIZRAVNA DISKRIMINACIJA
U suvremeno doba rijetko se događa da diskriminator (aktivni subjekt) izravno diskriminira pasivnog subjekta polazeći od nedozvoljenih kriterija; problemi proizlaze i neizravne, posredne diskriminacije
Kod neizravne diskriminacije stvarno diskriminirajući učinci stvarno proizlaze iz primjene nekih naizgled neutralnih pravnih normi, kriterija ili prakse
Neposredan kriterij razlikovanja nije zabranjena osnova diskriminacije, već pravno dozvoljena osnova razlikovanja
Primjena te naizgled neutralne osnove u okolnostima konkretnog slučaja stvarno ima jednake učinke kao i primjena neke pravno zabranjene osnove razlikovanja
Kao i u slučaju izravne diskriminacije, nije važno postojanje namjere diskriminiranja, već stvarni diskriminirajući učinak primjene određenog naizgled nediskriminirajućeg kriterija razlikovanja.
Domaći propisi u bitnome usvajaju definicije iz Direktiva EZ
U pravu EU postoji veća mogućnost opravdanja neizravne diskriminacije općim testom razmjernosti, koji Sud EU naziva i testom objektivnog opravdanja.
PRIMJER: (IZ KNJIGE NARAVNO
)
Test objektivnog opravdanja prvi put je primijenjen na slučaju Bilka-poslodavac je imao praksu uplaćivanja strukovnog mirovinskog osiguranja isključivo radnicima koji rade s punim radnim vremenom, a ne i radnicima s nepunim radnim vremenom; statistički je utvrđeno da su u konkretnom slučaju prvenstveno žene bile zaposlene s nepunim radnim vremenom. Dakle iako je poslodavac primijenio neutralan kriterij stavljanja u nepovoljniji položaj (odnos rada s punim r.v. u odnosu na rad s nepunim r.v.) primjenom tog kriterija radnice su bile stavljene u nepovoljniji položaj. Testom je utvrđeno da je neka naizgled neutralna norma stvarno dovodi do razlikovanja po nekom od zabranjenih osnova diskriminacije-u ovom slučaju po kriteriju spola., treba utvrditi je li takva norma imala neko legitimno opravdanje. Ako se utvrdi da postoji legitimno opravdanje za takvu odredbu treba utvrditi je li ona bila prijeko potrebna i primjerena ostvarenju postavljenog cilja. Ako se taj cilj može ostvariti nekim sredstvom koji ne uzrokuje diskriminaciju onda takva odredba ne bi bila dopuštena već bi se smatralo nedopuštenom neizravnom diskriminacijom.
