trebam malu pomoc, naime malo sam zbunjena citajuci prijasnje postove...znam da treba naucit Zakon u opcem upravnom postupku...sad sam zbunjena za zakon u upravnom sporu-da li bas njega treba nauciti ili je dovoljno samo ona sto ima o njemu u skriptarnici od 8 str. ??? znam da je pitanje malo glupo pa sorry
od upravnog spora ti je za ispt dovoljno da znaš ovo:
UPRAVNI SPOR
Općenito o upravnom sporuUpravni spor – oblik sudske kontrole nad upravom, prvenstveno kontrole nad upravnim aktom
Nastaje početkom 19. stoljeća.
Razlikujemo dvije osnovne vrste sudske kontrole nad upravom: sustav redovnih sudova (angloamerički) i sustav posebnih upravnih sudova (francuski)
Mogli bismo navesti i treći sustav - upravno sudovanje koje provodi sama uprava, ali se on zanemaruje
Sustav redovnih sudova
Ovaj sustav obično nazivamo angloamerički jer je nastao u Velikoj Britaniji i proširio se u njene nekadašnje kolonije i SAD.
Međutim, ovaj sustav se pojavljuje i u nekim skandinavskim zemljama (Danska, Norveška)
Moramo znati da je polazna točka ovog sustava ponešto specifično britansko pravo (common law), gdje postoji načelo jedinstva prava.
Međutim, i u Velikoj Britaniji imamo posebne upravne sudove koji se osnivaju ad hoc.
U SAD-u je još od poznatog slučaja Marbury vs. Madison iz 1803. na snazi načelo da je uprava subjekt sudske kontrole.
Vrijedi načelo da sudovi uvijek mogu kontrolirati rad uprave, osim ako je to posebnim zakonom isključeno.
Sustav posebnih upravnih sudova
Ovaj sustav razvio se posebno u francuskom pravu i francuskoj pravnoj praksi.
Posebnu ulogu odigrao je francuski Državni savjet.
Nakon Francuske revolucije, u Francuskoj je na snazi ograničavanje sudske vlasti, i želja da uprava bude nezavisna od sudova.
Zato se formiraju posebni upravni sudovi, od kojih je najvažniji spomenuti Državni savjet.
Kontrola nad upravom je prema francuskom sustavu konstruirana kao dio funkcije uprave.
Upravni spor u formalnom i materijalnom smislu
Upravni spor u formalnom smislu znači spor za čije je rješavanje nadležan upravni sud.
Vrijedi i kad u redovnim sudovima imamo posebne upravne odjele.
Ovakvo prihvaćanje određenja upravnog spora moguće je samo u sustavima koji imaju posebne upravne sudove.
Ovakvo određenje pojma upravnog spora je nepouzdano.
Kod definiranja upravnog spora u materijalnom smislu razlikujemo dvije koncepcije.
Po jednoj se pri određivanju pojma upravnog spora polazi od subjekata spora, a po drugoj se polazi od pravnih normi koje se odnose na predmet spora.
Za prvu je koncepciju bitno da se kao pasivna stranka u sporu pojavljuje sama uprava.
Za drugu je bitno pravno pitanje u domeni upravnog prava, bez obzira na organizacijska svojstva stranaka u sporu.
VRSTE UPRAVNIH SPOROVA
1. Spor o zakonitosti i spor pune jurisdikcije
2. Objektivni i subjektivni spor
3. Prvotni i naknadni spor
1. Spor o zakonitosti i spor pune jurisdikcije
Ova je podjela teorijski i praktički najvažnija.
Glavna razlika je u distinkciji objekta.
Spor o zakonitosti pokreće se i vodi sa svrhom da se ocijeni da li je neki akt zakonit ili ne, te je predmet spora egzistencija zakonitosti.
Kod spora pune jurisdikcije radi se o tome da sud SAM rješava neki predmet, dakle, sud osniva, mijenja ili ukida neku pravnu situaciju, i u ovom obliku upravnog spora su ovlasti suda puno šire.
Spor o zakonitosti se određuje općom klauzulom s negativnom enumeracijom.
Učinak sudske odluke kod spora o zakonitosti širi je od sudske odluke kod spora pune jurisdikcije.
Subjektivni i objektivni spor
Postoji više kriterija podjele sporova na subjektivne i objektivne.
Ako kao kriterij za podjelu uzmemo cilj spora, onda je objektivni spor onaj kojemu je cilj zaštita objektivne zakonitosti, a subjektivni onaj kojemu je cilj zaštita subjektivnih prava pojedinca.
Ako kao kriterij za podjelu uzmemo vrstu akata koji mogu biti predmet spora, onda je objektivni spor onaj koji se može pokrenuti protiv općenormativnog akta, a subjektivni spor je onaj koji se pokreće protiv individualnog akta.
Prvotni i naknadni upravni spor
Razlika između ove dvije vrste spora proizlazi od trenutka kada je moguće pokrenuti i voditi upravni spor.
Kod prvotnog, spor se vodi prije nego je uopće donesen akt – vezujemo ga s propuštanjem uprave.
Naknadni spor se javlja kao spor u kojem se odlučuje o upravnom aktu donesenom u konkretnoj upravnoj stvari.
Spor o zakonitosti – samo naknadni.
Spor pune jurisdikcije se načelno može javiti i kao prvotni i kao naknadni upravni spor.
Upravni spor u Hrvatskoj do 1991.
Do 1918. na području Hrvatske nije bilo upravnih sudova, a tako ni upravnog spora.
1922. godine donošenjem Zakona o Državnom savjetu i upravnim sudovima uspostavlja se sudska kontrola nad radom uprave.
1939. se nakon stvaranja Banovine Hrvatske ustrojava posebni Upravni sud u Zagrebu.
Nakon II. Sv. rata, u Jugoslaviji se ukidaju posebni upravni sudovi, što traje do 1952. i donošenja Zakona o upravnim sporovima.
Upravni spor u Hrvatskoj od 1991.
Ustav RH jamči sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravne vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.
RH je preuzela jugoslavenski Zakon o upravnim sporovima.
Tijelo koje rješava upravne sporove
Upravni sud republike Hrvatske je prema zakonu tijelo koje odlučuje o tužbama protiv konačnih upravnih akata.
Upravni sud je sud prvog i posljednjeg stupnja.
Odlučuje u vijećima sastavljenim od trojice sudaca, osim ako je zakonom određeno da odlučuje u širem sastavu.
Upravni sud ima više odjela, a na čelu odjela nalazi se njegov predsjednik.
Upravni sud održava sjednice svih sudaca kada raspravlja određeno sporno pravno pitanje.
Predmet spora
Predmet upravnog spora jest ocjena zakonitosti upravnog akta.
Sudskom kontrolom se utvrđuje sukladnost upravnog akta ne samo sa zakonom, nego sa svim ostalim normama iz pozitivnog pravnog poretka.
Ako sud utvrdi da je povrijeđeno materijalno ili formalno stanje, stavlja takav akt van snage.
Upravni se akt može voditi samo protiv upravnog spora.
ZUS daje definiciju upravnog akta – čl. 6. st. 2.
Definicija nam daje odgovor na pitanja – tko je donosioc akta, što je predmet akta i što je objekt akta.
Ograničenje pokretanja upravnog spora – spor se može pokrenuti samo protiv drugostupanjskog akta.
Iznimke postoje.
Važna iznimka je situacija “šutnje administracije”.
Stvari izuzete iz upravnog spora
One stvari koje su izuzete iz upravnog spora nabrojane su sustavom generalne (opće) enumeracije s negativnom klauzulom.
Dakle, načelno se upravni spor može pokrenuti protiv svakog upravnog akta.
“Ne može se voditi upravni spor protiv akata donesenih u stvarima u kojima je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora.”
Razlozi zbog kojih se upravni akt može pobijati
1. zato što u aktu nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon, propis utemeljen na zakonu ili drugi zakonito doneseni propis ili opći akt
2. zato što je akt donijelo nenadležno tijelo
3. zato što se u postupku koji je aktu prethodio nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito zato što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno ili što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilni zaključak u svezi s činjeničnim stanjem.
Problem diskrecijske ocjene.
Stranke u upravnom sporuStranke u upravnom sporu su:
1. tužitelj
2. tuženi
3. zainteresirana treća stranka
1. Tužitelj
Tužitelj u upravnom sporu može biti pojedinac, pravna osoba, organizacija, skupina osoba, naselje i sl. kad smatra da mu je upravnim aktom povrijeđeno kakvo pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu.
Osim ove generalne odredbe, ZUS daje još i jedinicama lokalne samouprave i državnom odvjetniku, pod zakonom utvrđenim pretpostavkama, pravo na pokretanje upravnog spora.
2. Tuženi
Tuženi u upravnom sporu jest organ čiji se akt osporava, tj. donosioc upravnog akta.
Postoji problem određivanja tuženoga kod tzv. složenih upravnih akata.
U situacijama “šutnje administracije”, tužena strana je organ koji je bio ovlašten donijeti akt.
Zainteresirana treća osoba
Zainteresirana treća osoba ima u sporu položaj stranke.
Zainteresirana treća osoba može biti svaka pravna i fizička osoba o čijem se pravu ili interesu odlučivalo u upravnom postupku.
Stranački interes zainteresirane treće osobe je u tome da akt kojeg se napada ostane onakav kakav jest.
Položaj zainteresirane treće osobe približava se položaju tuženog.
Ovakve se situacije posebno javljaju kada je tužitelj državni odvjetnik.
Zatim, to su situacije kada imamo u upravnom postupku dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima.
Pokretanje upravnog spora i sadržaj tužbe
Upravni se spor pokreće podizanjem tužbe – podnošenje formalne tužbe je formalna radnja bez koje nema upravnog spora.
U tužbi se mora navesti:
1. ime, prezime, zanimanje i adresu tužitelja
2. upravni akt protiv kojeg je tužba upravljena
3. kratko se mora izložiti razlog iz kojeg se tuži, te u kojem se omjeru i opsegu predlaže poništavanje upravnog akta.
Ako se tužbom traži povrat stvari ili nadoknada štete, onda se mora staviti određeni zahtjev glede stvari ili pretrpljene štete.
Ako nema potrebnih elemenata, onda je tužba nepotpuna ili nerazumljiva. Onda predsjednik suda poziva tužitelja da tužbu nadopuni. Ako to tužitelj u ostavljenom roku ne učini, tužba se odbacuje (osim ako se utvrdi ništavost).
Rok i predaja tužbe
Rok za predaju tužbe iznosi 30 dana od dana dostave akta kojeg se osporava.
Jedini izuzetak – državni odvjetnik.
Ovaj rok je neproduživ, njegovo prebacivanje dovodi do toga da se tužba odbacuje.
Tužba se može predati neposredno, a može biti upućena i poštom.
Tužba i odlaganje izvršenja
U pravilu, tužba u upravnom sporu ne odgađa izvršenje upravnog akta protiv kojeg je poneesena.
Postoje dvije mogućnosti odgode izvršenja:
1. obvezno odlaganje izvršenja
2. fakultativno odlaganje izvršenja
Odustajanje od tužbeTužitelj može odustati od tužbe do otpreme sudske odluke.
Ako tužitelj odustane od tužbe, sud rješenjem obustavlja postupak.
Odustanak treba biti izričit, a može biti i djelomičan.
Ako tužitelj jednom odustane od tužbe, ne može ponovno podizati tužbu u stvari u kojoj je već jednom odustao.
Primjena čl. 261. ZUP-a.
Postupak suda po tužbi
Sud glede tužbe može postupiti na sljedeće načine:
1. tužbu može odbaciti
2. može poništiti upravni akt bez dostavljanja tužbe na odgovor
3. tužbu riješiti provođenjem redovnog postupka
1. Odbacivanje tužbe
Sud će tužbu odbaciti (uz prije spomenuti slučaj):
1. tužba je podnesena nepravovremeno ili prijevremeno
2. akt kojeg se tužbom osporava nije upravni akt, odnosno da se upravni spor pokreće zbog nedonošenja akta u stvari u kojoj se niti ne donosi odgovarajući upravni akt
3. da je očito da se upravnim aktom koji se tužbom osporava ne dira pravo tužitelja ili njegov neposredni osobni interes zasnovan na zakonu
4. da se protiv upravnog akta koji se tužbom osporava mogla podnijeti žalba, pa nije uopće ili nije pravovremeno podnesena
5. da već postoji pravomoćna odluka donesena u upravnom sporu o istoj stvari
2
. Poništavanje upravnog akta bez dostavljanja tužbe na odgovor
Ako sud ne odbaci tužbu na temelju članka 29. stavka 2. (tužitelj nije nadopunio nepotpunu ili nerazumljivu tužbu) ili članka 30. ovog zakona (razlozi za odbacivanje tužbe), a nađe da osporeni upravni akt sadrži takve bitne nedostatke koji sprečavaju ocjenu zakonitosti akta, može iz tog razloga presudom poništiti akt i bez dostave tužbe na odgovor.
3. Redovni postupak
Ako sud ne odbaci tužbu rješenjem niti poništi akt bez dostavljanja tužbe na odgovor, provodi redovni postupak po tužbi.
Prva radnja je dostavljanje tužbe tuženom organu ( i eventualnim zainteresiranim trećim osobama) na odgovor.
Tuženi organ je dužan da u ostavljenom mu roku pošalje sve spise predmeta Upravnom sudu, ako to ne napravi, sud može riješiti stvar i bez spisa.
Usmena rasprava
Nejavna
Fakultativna, o provođenju odlučuje sud po svom nahođenju.
Ne provodi se pred našim Upravnim sudom
Sudske odluke (presuda i rješenje)Presudom se spor rješava na način da se tužba uvažava (poništava se upravni akt) ili se odbija kao neosnovana.
Rješenjem sud odbacuje tužbu iz zakonom predviđenih razloga.
Presuda odnosno rješenje obuhvaćaju
znaku suda, ime i prezime predsjednika vijeća i članova vijeća i zapisničara, oznaku stranaka i njihovih zastupnika, kratko izlaganje predmeta spora i dan kad je presuda, odnosno rješenje izrečeno i objavljeno, dispozitiv, obrazloženje i pouku o žalbi, ako je žalba dopuštena.
Razlozi zbog kojih sud poništava osporeni upravni aktSud rješava spor, u pravilu, na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku.
Ako sud nađe da se spor ne može raspraviti na podlozi činjenica utvrđenih u upravnom postupku zbog toga što u pogledu utvrđenih činjenica postoji proturječnost u spisima, što su one u bitnim točkama nepotpuno utvrđene, što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, ili nađe da se u upravnom postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari, sud će osporeni upravni akt poništiti presudom. U takvu slučaju nadležni organ dužan je postupiti onako kako je u presudi određeno i donijeti nov upravni akt.
Ako bi poništenje osporenoga upravnog akta i ponovno vođenje postupka kod nadležnog organa izazvalo za tužitelja štetu koja bi se teško mogla popraviti, ili ako je na temelju javnih isprava ili drugih dokaza u spisima predmeta očito da je činjenično stanje drugačije od onoga utvrđenog u upravnom postupku, ili ako je u istom sporu već jednom poništen upravni akt, a nadležni organ nije u potpunosti postupio po presudi, sud može i sam utvrditi činjenično stanje i na podlozi tako utvrđenoga činjeničnog stanja donijeti presudu, odnosno rješenje, kada sud utvrđuje činjenično stanje po potrebi na raspravi, ili preko jednog člana vijeća, ili preko drugoga redovnog suda, ili preko drugog organa. Na raspravu se poziva i stranka.
Pravni lijekovi u upravnom sporuU upravnom sporu ne postoji mogućnost žalbe, dakle nema redovnih pravnih lijekova.
Postoje dva izvanredna pravna lijeka:
1. zahtjev za zaštitu zakonitosti
2. ponavljanje postupka
1. Zahtjev za zaštitu zakonitosti
Pravo na korištenje ovog izvanrednog pravnog lijeka ima samo državni odvjetnik.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti podnosi se u roku od tri mjeseca od dana kad je strankama dostavljena odluka protiv koje se zahtjev podnosi.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti sadrži oznaku sudske odluke protiv koje se zahtjev podiže, razloge zbog kojih se sudska odluka pobija i oznaku podnositelja zahtjeva.
O njemu odlučuje Vrhovni sud RH
Ponavljanje postupka
Postupak dovršen presudom ili rješenjem ponovit će se na prijedlog stranke:
1) ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih bi spor bio povoljnije riješen za nju da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem sudskom postupku:
2) ako je do odluke suda došlo zbog krivičnog djela suca ili radnika u sudu, ili je odluka isposlovana prijevarnom radnjom zastupnika ili punomoćnika stranke, njegova protivnika ili protivnikova zastupnika ili punomoćnika a takva je radnja krivično djelo;
3) ako je odluka utemeljena na presudi donesenoj u krivičnoj ili građanskoj stvari, a ta je presuda kasnije ukinuta drugom pravomoćnom sudskom odlukom;
4) ako je isprava na kojoj se temelji odluka lažna ili lažno preinačena, ili ako je svjedok, vještak ili stranka pri saslušanju pred sudom dala lažan iskaz, a odluka se suda temelji na tom iskazu;
5) ako stranka nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi prijašnju odluku donesenu u istom upravnom sporu;
6) ako zainteresiranoj osobi nije bila dana mogućnost da sudjeluje u upravnom sporu.
Zbog okolnosti iz toč. 1. i 5. ponavljanje će se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije bila u stanju da te okolnosti iznese u prijašnjem postupku.
Ponavljanje postupka može se tražiti najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je stranka saznala za razlog ponavljanja. Ako je stranka saznala za razlog ponavljanja prije nego što je postupak kod suda dovršen, ali taj razlog nije mogla upotrijebiti u toku postupka, ponavljanje se može tražiti u roku od 30 dana od dana dostave odluke.
Nakon proteka pet godina od pravomoćnosti odluke ponavljanje se ne može tražiti. Iznimno, i poslije roka od pet godina obnova se može tražiti zbog zakonskih osnova navedenih u čl. 52. stavku 1. točkama 2., 3. i 4.
Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se Upravnom sudu Hrvatske.
O prijedlogu za ponavljanje postupka rješava Upravni sud Hrvatske na nejavnoj sjednici u vijeću sastavljenom od pet sudaca.
U prijedlogu se mora osobito navesti:
1) presuda ili rješenje doneseno u postupku čije se ponavljanje traži;
2) zakonska osnova ponavljanja (član 52) i dokazi, odnosno okolnosti koji čine vjerojatnim postojanje te osnove;
3) okolnosti iz kojih proizlazi da je tužba podnesena u zakonskom roku i čime se to dokazuje;
4) u kom se pravcu i u kom opsegu predlaže izmjena presude, odnosno rješenja donesenog u postupku čije se ponavljanje traži.
Sud će odbaciti prijedlog rješenjem ako utvrdi da je tužbu podnijela neovlaštena osoba ili da prijedlog nije pravovremena ili da stranka nije učinila bar vjerojatnim postojanje zakonske osnove za ponavljanje.
Ako sud ne odbaci prijedlog, dostavit će ga protivnoj stranci i zainteresiranim osobama te ih pozvati da u roku od 15 dana odgovore na tužbu.
Nakon proteka roka za odgovor na prijedlog sud presudom rješava o prijedlogu za ponavljanje postupka.
Ako se ponavljanje dopusti, stavit će se izvan snage prijašnja odluka u cjelini ili djelomično. Prijašnje procesne radnje na koje ne utječu razlozi ponavljanja neće se ponavljati.
Presudom kojom se ponavljanje dopušta odlučit će se i o glavnoj stvari.
Protiv odluke suda donesene o prijedlogu za ponavljanje postupka mogu se podnijeti pravna sredstva koja su dopuštena u glavnoj stvari.
Posebne vrste sporovaU našem pravu poznajemo:
Spor pune jurisdikcije
Naknada štete i povrat stvari
Zamjenjivanje upravnog akta odlukom suda
Situacija šutnje administracije
Zaštita prava i sloboda zajamčenih Ustavom
Razlikujemo dvije vrste povreda sloboda i prava zajamčenih Ustavom – povrede konačnim pojedinačnim aktom i nezakonitom radnjom.
Kolizija nadležnosti Upravnog i Ustavnog suda
slajdovi koje sam našla na internetu,po njima sam učila za ispit i prošla,nadam se da će pomoći...
