uff andrea ja sve samo po natuknicama učila, pola tog nisam ni spomenula a kamoli naučila
HVALA PUNO!
ajde sad ak netko raspoložen za pisanje nek odgovori na barem jedno esejsko pitanje da vidim kolko uopće znam iz određenog pitanja
1. individualizam na dijelu
2.pluralizam
3.civilna kultura
4.kulturna hegemonija
5.teorija rascjepa
6.duvergerov zakon
7.komunitarizam
8.država blagostanja
9.škola primarnosti i recentnosti
10. sjeverna irska
11.azijski tigrovi
12.teorija švercera
ajde raspišite se
INDIVIDUALIZAM NA DJELU – Ustav SAD i deklaracija neovisnosti odišu duhom individualizma i individualnih prava. S američkim se najčešće povezuje teorija liberalizma s naglaskom na neovisnost ljudi jednih o drugima i o primitivnim vezama. Francuski individualizam pokazuje neke značajke američkog, ali za razliku od njega on je gotovo anarhičan. Kulturne i političke vrijednosti povezane s Francuskom revolucijom iz 1789. u Francuskoj su proizvele vrlo fragmentirano društvo u kojem je pojedinac sumnjičav i prema vladi i prema mnogim tipovima kolektivnog djelovanja. Posljedica je toga da su Francuzi manje skloni djelovati u društvenim organizacijama nego Amerikanci ili Britanci, osim kada to uključuje spontanu i izravnu akciju protiv francuske države (npr. Pokreti seljaka ili studenata).
PLURALIZAM – uvjerenje da postoji ili da bi trebala postojati raznolikost, društvo se sastoji od različitih grupa. Država samo jedno od udruženja, djeluje reaktivno na djelovanje interesnih grupa.
CIVILNA KULTURA (Almond i Verba) – izvještaj o opsežnoj anketi provedenoj 1959. u 5 zemalja: SAD, UK, Italija, Njemačka i Mexico. Ispitanicima su postavljene 3 vrste pitanja, kognitivna koja su trebala ustanoviti njihovo stvarno znanje i mišljenja o političkih sustavima, afektivna odnosila su se na to što pojedinci misle o političkim objektima tj. njihovi stavovi o političkom sustavu, evaluativna kojima se nastojalo utvrditi mišljenje i sudovi o političkim objektima tj. test širih političkih vrijednosti. Tako su Almond i Verba utvrdili 3 idealna tipa političke kulture, a to su parohijalna koju obilježava opće neznanje o političkim objektima, podanička obilježava ju sveprisutno znanje o političkim procesima i participacijska kombinira znanje o politici sa spremnošću za sudjelovanje u političkom procesu.
HEGEMONIJA – po Gramsciju označava neprisilne aspekte moći vladajuće grupe nad društvom tj. radi se o širenju svjetonazora koji sa svoje strane utječe na vladajuće običaje, vrijednosti, uvjerenja.
KULTURNA HEGEMONIJA – u našem jeziku hegemonija znači isto što i dominacija. No u Gramscija kulturna hegemonija znači dominaciju neke društvene elite ili elita, ali dominaciju uz suglasnost onih društvenih skupina koje su na nižim razinama društvene ljestvice. U američkoj literaturi kulturna hegemonija se prevodi kao cultural leader ship. Međutim prijevod tog američkog termina bio bi posve nekoristan jer bi sugerirao vodstvo kulture kao jednog sektora u društvu, a to bi znači da u društvu glavu riječ vode «kulturnjaci», odnosno kulturne elite.
TEORIJA RASCJEPA – izvor ključnih društvenih rascjepa nalazi se u 2 važna povijesna procesa: izgradnji nacije (nacionalna revolucija) i industrijalizaciji (industrijska revolucija). Proces izgradnje nacije donosi 2 vrste konflikta vezanih za nastojanje središnjih elita da preuzmu nadzor nad danim područjem stvaranjem standardiziranih normi i zajedničkog pravno okvira: sraz s otprije postojećim religijskim oblicima (crkva) autoriteta u pitanjima poput obrazovanja i sl., i konflikt s perifernim zajednicama koje se mogu opirati centralizirajućim tendencijama državne elite. Tijekom industrijalizacije konflikti nastaju između onih koji sudjeluju u predindustrijskim oblicima proizvodnje i nove gradske buržoazije. Tako intenzivna industrijalizacija stvara četvrtu liniju društvenog rascjepa između građanskih klasa i koncentriranih urbaniziranih radničkih klasa.
DUVERGEROV ZAKON (Maurice Duverger, Političke stranke) – dokazivao je da jednostavan većinski sustav (pluralnost) odgovara dvostranačkom sustavu i da sustavi razmjernog predstavništva dovode do višestranačkih sustava. Glavni tipovi izbornog sustava: a) Pluralnost – zemlje su podijeljene na izborne okruge. Svaki okrug izabire samo jednog člana u zakonodavno tijelo. Na izborima pobjeđuje kandidat s najvećim brojem glasova. Većina dobivenih glasova nije nužna za pobjedu u bilo kojem okrugu. b) Razmjerno predstavništvo – broj mjesta u zakonodavnom tijelu uglavnom odgovara omjeru glasova koje je dobila svaka stranka. U ovome sustavu često se čitava zemlja uzima kao jedinstveno biračko tijelo. Ponekad postoje i izborni pragovi (koje stranke mogu prijeći) da bi im se dopustilo predstavništvo. Odlika pluralističkih sustava je fenomen taktičkog glasovanja – birači ne moraju nužno glasati za svoju stranku ako ona nema izgleda za pobjedu, već glas daju stranci za koju je najvjerojatnije da će istisnuti stranku koja ima je najmanje draga.
KOMUNITARIZAM – način razmišljanja o organizaciji društva i mjestu pojedinca uz odbacivanje agresivnog individualizma (nalazi se negdje između liberalnog individualizma i državnog kolektivizma), prvenstvo pripada grupi ili udruženim identitetima. Postao popularan krajem 1980-tih zahvaljujući radovima sociologa Amitaia Etzionija u SAD-u. Pojedinac je dio društva i ne može biti usamljen i sebičan. Zajednica je viša vrijednost jer je pojedinac njezin dio. Komunitarizam je stekao popularnost i na ljevici i na desnici.
DRŽAVA BLAGOSTANJA – kao oblik kolektivizma nastaje u zapadnoj Europi nakon 2.svj. rata, a svrha joj je da se kroz uporabu javne moći osigura promicanje društvenih i ekonomskih sloboda osobito onih kategorija ljudi koji su razmjerno bez moći (djeca, žene…). Čest primjer su skandinavski zakoni doneseni oko 1980. (roditelj ne smije pljusnuti dijete). Alexis de Tocqueville (Demokracija u Americi) u svojoj studiji primjećuje da nikada nije bilo zemlje koja je toliko privržena potrebama pojedinca i suprotstavljena kolektivnim potrebama kao što su SAD. Po njegovoj teoriji, američka savezna politika je definirana u smislu prava i povlastica za skupine, a ne za pojedince.
POLITIČKA SOCIJALIZACIJA – je važan pojam zato što ljudi ne posjeduju urođeno znanje o politici. Politička socijalizacija je proces ili skup procesa putem kojih ljudi uče o politici i usvajaju političke vrijednosti. Dennis Kavanagh (Political science nad political behaviour) – škola primarnosti (pristaše škole primarnosti naglašavaju važnost ranog djetinjstva, tako će određene vrste ključnih informacija pojedinci steći u okruženju neposredne obitelji ili ljudi koji ih čuvaju). Teorija primarnosti polazi od one grane psihologije koja naglašava središnju ulogu prvih nekoliko godina života u razvoju pojedinca. Najpoznatiji primjer «kritičnog razdoblja» daju istraživanja pataka, koja su otkrila da se te ptice neće normalno razviti ukoliko u prvih nekoliko sati nakon što se izlegnu ne usvoje neke vrste informacija.
Škola recentnosti (proces socijalizacije i resocijalizacije događa se tijekom cijelog života). Pristupi političkoj socijalizaciji koji zagovaraju recentnost polaze od mišljenja da je političko učenje trajan proces koji se odnosi na promjenjiva iskustva tijekom čitava životnog ciklusa. To se stajalište naslanja na psihologijska istraživanja izgradnje identiteta koja upućuju na to da je način definiranja i razumijevanja sebe podložan promjeni. Rezultati socijalizacije nikada nisu potpuno ucijepljeni, pa da promjenjive okolnosti mogu izazvati krize političkog identiteta i resocijalizaciju u nove navike, norme i uvjerenja.
Herbert Hyman «Politička socijalizacija» – dokaz prijenosa političkih vrijednosti u djetinjstvu. Tvrdi da djeca u SAD-u obično stječu političke preferencije svojih roditelja.
David Easton i Jack Dennis «Djeca i politički sustav» - politička socijalizacija u djetinjstvu je proces gdje djeca uče o autoritetu. Istraživali su stjecanje političkih vrijednosti u djetinjstvu i zaključili da je politička socijalizacija u djetinjstvu sastavljena od 4 faze, a to su: da neki pojedinci imaju autoritet, autoritet ima javno i privatno lice, autoritet može biti utjelovljen i u institucijama poput vlada, parlamenta i sudova, institucije imaju egzistenciju koja je odvojena od pojedinaca koji u njima rade.
KRAJ POVIJESTI – propadanjem komunističkih režima u Istočnoj Europi oko 1989. nastaje kolektivna euforija u kojoj se istočnoeuropska društva i gospodarstva nastoje restrukturirati u skladu s načelima tržišnog kapitalizma i liberalno demokratskog političkog sustava. Američki vanjsko-politički analitičar Francis Fukuyama nazvao je to krajem povijesti – zbog onog što je on smatrao neminovnošću širenja zapadno liberalno demokratskih tržišnih vrijednosti.
AZIJSKI TIGROVI - jedna od najvažnijih odlika globalne ekonomije novog vremena je meteorski uspjeh novoindustrijaliziranih gospodarstava u nekim dijelovima Azije (Singapur, Malezija, Južna Korea...). U tim zemljama prevladava kultura koja izrazito pogoduje produktivnoj varijanti kapitalizma. Osobito su važne tzv. konfucijanske vrijednosti koje se odnose za filoziofa Konfucija. Konfucijanska misao se temelji na zagovaranju samosvladavanja i dužnosti prema drugima. U Azijskim zemljama često prevladava mišljenje da zapadni liberalizam utječe na moralni rasap, što smanjuje produktivnost i gospodarski rast. Max Weber - "Protestantska etika i duh kapitalizma" - smatra da je za uspod kapitalizma koao sustava proizvodnje u zapadnoj Europi značajna radna etika vezana za protestantizam(radišnost, štedljivost)
SJEVERNA IRSKA - je čist slučaj neprijateljstva subkultura. U njezinoj novijoj povijesti vladala je politika podjela koja je prerasla u političko nasilje. Dvije politike snage koje su u sukobu su: a) unionisti koji nastoje da Sj. Irska ostane dijelom UK, b) republikanci teže ujedinjenju s Republikom Irskom. Rascjep u politici se temelji na vjerskoj podjeli, povijsno-političkom pitanju i socijalno-ekonomskoj dimenziji. Lijphart je 1975. godine primjetio da u Sj. Irskoj dolazi do velikog kršenja pravila konsocijacijske politike. Glavna zapreka miru je odsutnost suradnje među elitama, među kojima ne postoji politika konsenzusa. Umjesto da te elite djeluju kao posrednici između neprijateljskih subkultura, subkulturne elite promiču i jačaju neprijateljstvo među zajednicama.
to je to!!
![Smile :) :)]()
)))