Najopćenitije govoreći, odnos međunarodnog prava i nacionalnog prava objašnjava se konceptima pravnoga monizma ili pravnoga dualizma. Pravni monizam razumije da nacionalno pravo i međunarodno pravo čine jedinstven pravni sustav, te da se pravna pravila međunarodnoga prava mogu izravno primjenjivati pred sudovima i drugim državnim tijelima, bez dodate regulatorne djelatnosti parlamenta ili vlade. Pravni dualizam gleda na pravni sustav međunarodnog i pravni sustav nacionalnog prava kao na dva odvojena pravna poretka, te sukladno tome, da bi neko pravno pravilo međunarodnoga prava moglo imati primjenu u nacionalnom pravnom poretku, mora postojati pravna norma koja to dopušta. U stvarnosti niti jedan pravni poredak nije u potpunosti monistički, odnosno dualistički. Za razumijevanje razlike između ova dva modela bitno je da monistički sustavi ne inzistiraju na formalnoj transformaciji norme međunarodnog prava u nacionalnu pravnu normu. Suprotno tome, dualistički sustavi inzistiraju na takvoj transformaciji. Primjerice da bi norma međunarodnog prava mogla imati primjenu u Engleskoj i Walesu, mora biti pretvorena u akt Parlamenta. U oba slučaja primjenu norme međunarodnog prava u nacionalnom pravnom poretku kontrolira nacionalna pravna norma koja je obično ustavnog karaktera. O primjeni takve pravne norme odlučuju nacionalni sudovi. Isto tako, o nacionalnom pravu ovisi i položaj međunarodnog prava u nacionalnoj pravnoj hijerarhiji.
mozete li nesto napisati o zrcalnim odredbama?
mozete li nesto napisati o zrcalnim odredbama?